Kako Zero-Trust Security može spriječiti napade ransomwarea?

Digitalna transformacija i promjene u modelima rada drastično su promijenile kibernetičku sigurnost. Zaposlenici moraju raditi na daljinu i pristupati podacima izvan korporativne mreže. Isti se podaci također dijele s vanjskim suradnicima kao što su partneri i dobavljači.

Proces premještanja podataka iz lokalnog modela u hibridno okruženje često je unosan mamac za napadače da iskoriste i ugroze cjelokupnu mrežnu sigurnost.

Danas organizacije trebaju sigurnosni model koji se može prilagoditi složenosti postpandemijskog radnog okruženja i radne snage na daljinu. Ovaj novi pristup mora moći zaštititi uređaje, aplikacije i podatke bez obzira na njihovu lokaciju. To je moguće usvajanjem sigurnosnog modela Zero-Trust.

Dakle, što je Zero-Trust sigurnosni model? Otkrijmo s Quantrimang.com kroz sljedeći članak!.

Što je Zero-Trust sigurnosni model?

Tradicionalni model mrežne sigurnosti vjeruje svakom korisniku i uređaju unutar mreže. Inherentni problem s ovim pristupom je da se kibernetički kriminalci, jednom kada dobiju pristup mreži, mogu slobodno kretati internim sustavima bez većeg otpora.

S druge strane, Zero-Trust sigurnosna arhitektura na sve i svakoga gleda neprijateljski. Izraz "nulto povjerenje" prvi je 2010. skovao John Kindervag, analitičar u Forrester Researchu, a temelji se na temeljnom principu da nikad nikome ne vjeruješ i da uvijek sve provjeriš.

Zero-Trust model zahtijeva strogu provjeru identiteta svih korisnika i uređaja prije nego im se odobri pristup resursima, bez obzira jesu li na mreži ili izvan nje.

Načela okvira nultog povjerenja

Zero-Trust je strategija pomoću koje mrežni administratori mogu izgraditi sigurnosni ekosustav

Sigurnosni model Zero-Trust nije jedinstvena tehnologija ili rješenje. Umjesto toga, ovo je strategija pomoću koje mrežni administratori mogu izgraditi sigurnosni ekosustav. Ispod su neka načela sigurnosne arhitekture nultog povjerenja.

1. Kontinuirana provjera

Zero-Trust model pretpostavlja da postoje vektori napada unutar i izvan mreže. Stoga se nijednom korisniku ili uređaju ne bi smio automatski vjerovati i dopustiti pristup osjetljivim podacima i aplikacijama. Ovaj model kontinuirano provjerava identitet, privilegije i sigurnost korisnika i uređaja. Kako se razine rizika mijenjaju, kašnjenje veze prisiljava korisnike i uređaje da ponovno potvrde svoj identitet.

2. Mikro-segmentacija

Mikrosegmentacija je praksa dijeljenja sigurnosnih perimetara u manje segmente ili regije. To pomaže u održavanju zasebnog pristupa odvojenim dijelovima mreže. Na primjer, korisnik ili program s pristupom jednoj zoni neće moći pristupiti drugoj zoni bez odgovarajućeg ovlaštenja.

Mikrosegmentacija pomaže ograničiti kretanje napadača nakon što dobiju pristup mreži. To uvelike smanjuje snagu napada jer svaki segment mreže zahtijeva posebnu autorizaciju.

3. Načelo najmanje privilegije

Načelo najmanjih privilegija temelji se na davanju korisnicima taman toliko pristupa koliko je potrebno za slučaj upotrebe ili radnju. To znači da će određeni korisnički račun ili uređaj dobiti pristup samo za jedan slučaj upotrebe i ništa drugo.

Mrežni administratori trebaju biti oprezni kada odobravaju pristup korisnicima ili aplikacijama i ne zaboravite opozvati te privilegije kada pristup više nije potreban.

Politika pristupa s najmanjim privilegijama smanjuje izloženost korisnika osjetljivim dijelovima mreže, čime se smanjuju posljedice napada.

4. Sigurnost krajnje točke

Uz pristup s najmanjim privilegijama, model Zero-Trust također poduzima mjere za zaštitu uređaja krajnjih korisnika od sigurnosnih rizika. Svi krajnji uređaji kontinuirano se nadziru zbog zlonamjernih aktivnosti, zlonamjernog softvera ili zahtjeva za pristup mreži pokrenutih s kompromitirane krajnje točke.

Prednosti implementacije sigurnosnog modela bez povjerenja

Zero-Trust rješava niz problema koji se često javljaju s tradicionalnim sigurnosnim modelima

Zero-Trust rješava niz problema koji se često javljaju s tradicionalnim sigurnosnim modelima. Neke od prednosti ovog okvira za kibernetičku sigurnost uključuju:

1. Zaštita od unutarnjih i vanjskih prijetnji

Zero-Trust sve korisnike i strojeve tretira kao neprijateljske. Otkriva prijetnje koje dolaze izvan mreže, kao i unutarnje prijetnje koje je teško otkriti.

2. Smanjite rizik od filtriranja podataka

Zahvaljujući mrežnoj segmentaciji, pristup različitim mrežnim zonama strogo je kontroliran u Zero-Trust modelu. To smanjuje rizik od iseljavanja osjetljivih informacija iz organizacije.

3. Osigurajte sigurnost svoje radne snage na daljinu

Brzi prijelaz na aplikacije u oblaku otvorio je put daljinskim radnim okruženjima. Zaposlenici mogu surađivati ​​i pristupati mrežnim resursima s bilo kojeg mjesta koristeći bilo koji uređaj. Sigurnosna rješenja krajnjih točaka pomažu u održavanju sigurnosti tako distribuirane radne snage.

4. Dobra investicija za sprječavanje gubitka podataka

Uzimajući u obzir koliko skupe mogu biti povrede podataka, implementaciju sigurnosnog pristupa nultog povjerenja trebalo bi smatrati velikim ulaganjem u borbu protiv kibernetičkih napada. Svaki novac potrošen na sprječavanje gubitka podataka i krađe dobro je potrošen novac.